Posts

Planski jezici: U službi zajedničkog veličanstva

Jezik je glavno i osnovno sredstvo komunikacije među ljudima. Razvijajući jezik, čovjek razvija svoju svijest kao i svijet oko sebe. Poznavanje i govorenje stranih jezika unapređuje osobni i društveni status pojedinca, daje veće mogućnosti za osobni i profesionalni razvoj, proširuje aspekte i horizonte, utječe na formiranje stavova i perspektiva te jača toleranciju i međusobno razumijevanje. Prilikom odluke o izboru stranog jezika, koji će se učiti, većinom se u obzir uzimaju koristi, koje će znanje tog stranog jezika donijeti, prvenstveno u ekonomskom i profesionalnom smislu, a nakon toga i u kulturnom te sociološkom. Manji broj ljudi odlučuje se na učenje stranog jezika radi „larpurlartizma“, odnosno jezika samog, čije je znanje samo po sebi nagrada. Mnogi ljudi danas žele naučiti strani jezik za tri tjedna ili tri mjeseca, što ukazuje na konzumeristički stav, koji je zahvatio sve pore našeg društva. Jezici se tako promatraju kao roba, koja se treba upotrijebiti u određenu svrhu i koja mora ispuniti određeni cilj. S druge strane, činjenica je da su jezici u službi ljudi te oni sami odlučuju kako će s njima postupati.

Čovjek je oduvijek bio svjestan benefita jezika i nastojao ih je usmjeriti u osobnu i zajedničku korist. Postojanje jednog jednostavnog i lako razumljivog jezika, koji ne bi bio „opterećen“ brojnim nepravilnostima, posebnostima i iznimkama u gramatici, izgovoru i vokabularu, davna je ljudska želja, čiji je krajnji cilj stvaranje boljeg svijeta, u kojem će ljudi, govoreći istim jezikom, biti kulturno i duhovno povezaniji. No, može li se to ostvariti pomoću tzv. umjetnog ili planskog jezika, koji je izgrađen na temelju logičkih principa i koji nastoji jezične „nesavršenosti“ svesti na najmanju moguću mjeru? Pobornici planskih jezika smatraju, da bi veća pravilnost i jasnoća takvih jezika mogla unaprijediti logičko i racionalno razmišljanje, što bi moglo doprinijeti boljem razumijevanju stvarnosti.  Jedni dakle smatraju da je korištenje jednog zajedničkog jezika nužno za daljnji razvoj i napredak čovječanstva, dok su drugi protiv toga te zagovaraju jezičnu raznolikost. Engleski je u današnje vrijeme takav zajednički jezik, neophodan za međusobno sporazumijevanje, no može li neki planski jezik biti dugoročno bolja opcija?

Planski jezik je jezični sustav stvoren na temelju određenih kriterija i predodžbi, a njegova svrha je jednostavnija i lakša komunikacija među ljudima na internacionalnoj razini. U svakodnevnom govoru koriste se još izrazi poput „umjetni jezici“, „univerzalni jezici“, „međunarodni pomoćni jezici“ i sl., međutim izraz „planski jezici“ prihvaćen je od strane stručnjaka te se koristi u stručnoj literaturi. Za lingviste planski i umjetni jezici nisu sinonimi, već su planski jezici podgrupa umjetnih jezika. Naime, pojam umjetnih jezika obuhvaća kako različite jezične sustave, koji se koriste u znanstvenom području, poput primjerice kemijskih formula, tako i programske jezike, koji se koriste na području informatičkih tehnologija. Osim toga, pojam umjetnih jezika djeluje odbojno i budi u ljudima negativne asocijacije.  U širem smislu bi se svi standardni jezici mogli promatrati kao planski jezici, budući da su vokabular, gramatika, pravopis i izgovor pojedinih standardnih jezika posebno normirani i kodificirani i na taj način se vrlo malo i sporo mijenjaju u odnosu na razgovorni jezik. Planski jezici mogu biti apriorni i aposteriorni. Aposteriorni planski jezici nastali su korištenjem jezičnih elemenata iz jednog ili više postojećih prirodnih jezika, dok apriorni planski jezici nisu zasnovani na već postojećim prirodnim jezicima, već je njihov jezični materijal proizvoljno oblikovan.

Krajem 19. st. došlo je do velikog napretka u razvoju planskih jezika. U tom razdoblju nastali su  brojni planski jezici, kao primjerice volapük, esperanto, ido, interlingua, occidental, latino sine flexione i drugi. Većina njih je bila kratkog vijeka, jedino se esperanto izdvojio i polučio određeni svjetski uspjeh. Neprestano se radi na razvoju i usavršavanju novih planskih jezika, a procjenjuje se da danas postoji preko tisuću takvih jezičnih projekata, od kojih velik broj ostane neobjavljen i nikad se ne razvije u pravi jezik. Idealan planski jezik bi trebao biti jednostavan za učenje, trebao bi posjedovati samo pravilne gramatičke oblike, pisanje i izgovor znakova bi se trebali poklapati, ne bi trebao sadržavati dijalektalne oblike, koji smanjuju razumljivost te bi trebao biti neutralan u odnosu na ostale jezike. Unatoč svojim prednostima, planski jezici trebaju prevladati određene društvene, političke i socijalne barijere, kako bi mogli biti općeprihvaćeni i priznati u svjetskim razmjerima. Jedna od takvih barijera je pitanje identiteta i pripadnosti. Većina ljudi je ponosna na vlastiti jezik, po kojemu se razlikuju od drugih te su s obzirom na to prirodni jezici u velikoj prednosti nad planskim jezicima. Neki smatraju, da bi planski jezik svojim širenjem izgubio svoju neutralnu funkciju te počeo ugrožavati prirodne jezike. Također, povećanje broja govornika planskog jezika moglo bi dovesti do njegovog rascjepljivanja u više dijalekata, čime bi opet izgubio jednu od svojih bitnih karakteristika.

Neki stručnjaci naprotiv navode, da bi planski jezik mogao olakšati učenje prirodnih jezika te da bi time mogao pridonijeti zaštiti višejezičnosti. Njegova primjena u institucijama Europske unije smanjila bi velike troškove pismenog i usmenog prevođenja na brojne europske jezike. Neki pak smatraju, da bi esperanto prilikom usmenog prevođenja mogao preuzeti ulogu posredničkog jezika, koju danas ima engleski jezik. Time bi se, uz smanjenje dominantnog utjecaja engleskog jezika, također smanjili prevoditeljski troškovi, ali i riješio problem pronalaska odgovarajućeg prevoditelja za određene jezične kombinacije. Primjerice, kod nedostatka prevoditelja za grčko-finsku jezičnu kombinaciju, sadržaj na grčkom ne bi bio direktno preveden na finski, već bi se prvo preveo na esperanto, a nakon toga bi ga prevoditelj za finski preveo s esperanta na finski. Danas je još teško zamisliti da bi uz sudske tumače za engleski, njemački, talijanski i ostale jezike mogao postojati i sudski tumač za esperanto, no možda to i nije nevjerojatan scenarij u nekoj bliskoj budućnosti.

Esperanto je najrašireniji planski jezik, koji je oblikovan na temelju slavenskog alfabeta, a sadrži vokabular iz romanskih jezika te aglutinativnu gramatiku. Tvorac esperanta je židovski oftalmolog Lazar Ludvig Zamenhof (1859.-1917.) Zamenhof je odrastao u multikulturalnoj i višejezičnoj sredini te je od najranije dobi sanjao o zajedničkom jeziku za sve ljude. Tečno je govorio ruski, njemački, poljski i jidiš, posjedovao je određena znanja latinskog, hebrejskog, francuskog, grčkog, engleskog i talijanskog, a pretpostavlja se da je poznavao i španjolski i litavski. Esperanto ima respektabilan broj govornika (otprilike 2 milijuna), a manjem broju govornika esperanto je čak materinji jezik. Uspješno se praktično primjenjuje kao umjetnički, stručni i znanstveni jezik. Govornici esperanta razvili su tako svoju vlastitu kulturu, koja obuhvaća pisanje tekstova i književnih djela na esperantu, kao i prevođenje djela s drugih jezika na esperanto, izdavanje novina i časopisa, održavanje priredbi, predstava, radijskih emisija te izvođenje nastave na esperantu na školama i fakultetima. Njihov cilj je da esperanto postane drugi jezik što većem broju ljudi, ne ugrožavajući pritom materinje, odnosno prve jezike. Dobar primjer širenja utjecaja esperanta je njemački grad Herzberg, koji od 2006. godine kao službeni dodatak imenu nosi naziv „grad esperanta“, budući da su se u njemu dugi niz godina održavali međunarodni susreti, kongresi i manifestacije esperantista. Brojna poznata književna djela prevedena su na esperanto, a nastavi li esperanto svoj kulturni razvoj, mogli bi osvanuti i prijevodi književnih djela s esperanta na engleski, njemački, talijanski i druge svjetske jezike.

Esperanto ima snažna kozmopolitska obilježja te se može promatrati kao globalna supkultura. Neki ipak dovode u pitanje njegovu ulogu univerzalnog svjetskog jezika za međusobno sporazumijevanje, budući da, favorizirajući europske jezike, odražava globalnu dominaciju zapadnjačke kulture. Planski jezici ido, occidental i interlingua prilagođeni su zapravo uskom društvenom sloju obrazovanih intelektualaca, što je između ostalog vidljivo i u naglašenom favoriziranju romanskih jezika kao superiornih jezika neophodnih za duhovni razvoj, što je u potpunoj proturječnosti s temeljnom idejom planskih jezika. Esperanto je tu fleksibilniji i prilagođeniji širem društvenom sloju. Za esperanto se najviše zanimaju oni ljudi, koji su i inače skloni učenju i proučavanju jezika, a mnogi su motivirani i humanističkim idejama bratstva i tolerancije među narodima. Ipak, te ideje se ne nalaze u samom jeziku, već u glavama ljudi, odnosno jezik samo odražava ideje njegovih govornika. Esperanto je donekle možda i nepotrebno opterećen ulogom „donositelja svjetskog mira“, koju on naravno ne može ispuniti. S druge strane, svoju komunikacijsku ulogu ispunjavao bi još uspješnije, uz snažniju političku i gospodarsku potporu.

Prevoditeljska agencija Orbita još uvijek ne nudi uslugu prijevoda na esperanto, ali nam se slobodno obratite, ako Vam je potreban prijevod na engleski, njemački, talijanski, slovenski ili bilo koji drugi prirodni jezik.

U Zagrebu nas možete posjetiti na adresi Martićeva 67, možete nas nazvati na br.: +385(0)91 612 6784, +385 (0)1 2018 053 ili nam poslati e-mail na: zagreb@orbitaprijevodi.com.

U Rijeci nas možete posjetiti na adresi Ćikovići 109, Kastav, kontaktirati nas na br: +385 (0)98 163 19 30, +385 (0)51 223 932 te nam poslati e-mail na: info@orbitaprijevodi.com.

 

Između dvije vatre: Osnovno o nizozemskom jeziku

 

U Hrvatskoj rijetko kada možemo čuti nizozemski jezik, osim ako u obzir ne uzmemo ponekog nizozemskog turista, koji nam dođe na ljetovanje. Zanimljiv je podatak da je Nizozemska  jedan od najvećih svjetskih proizvođača povrća. Poželite li kupiti prokulice (kelj pupčar) u našim trgovačkim centrima, pronaći ćete zapakirane „kuglice“ (spruitjes) iz Nizozemske. Zdrave i ukusne prokulice zasigurno rado priprema i simpatični nizozemski kuhar Rudolph van Veen, koji je prije nekoliko godina posjetio Hrvatsku. Jedna od njegovih najgledanijih kulinarskih emisija je „Rudolfova pekarnica“, koju smo imali prilike gledati s hrvatskim titlovima na televizijskom kanalu koji emitira kulinarski program. Njegov entuzijazam i pozitivna energija tijekom pripremanja jela mogu se osjetiti preko ekrana. Nizozemski jezik se čini zanimljiviji, privlačniji i manje neobičan upravo zbog njegova utjecaja. Dakle, nije bitan samo sadržaj koji se prenosi, važne su i emocije i suptilne poruke, koje se primaju na podsvjesnoj razini. Onima koji znaju njemački jezik može se činiti kao da Rudolph tu i tamo kaže poneku njemačku riječ. To nije bez razloga, jer je nizozemski jezik vrlo blizak njemačkom jeziku, toliko da ga neki svrstavaju pod njemački dijalekt, što naravno nije točno. S druge strane, neke riječi koje Rudolph izgovara zvuče poput engleskih riječi. Moglo bi se reći da se nizozemski nalazi na pola puta između njemačkog i engleskog jezika. Simbolički rečeno, nalazi se između dvije vatre, odnosno između dvije značajne svjetske nacije, koje vrše ne samo veliki gospodarski i politički, već i kulturni (jezični) utjecaj na ostale (manje) narode.

U 7. stoljeću poslije Krista započeo je razvoj nizozemskog jezika. Tijekom narednih stoljeća razvijali su se i mijenjali pojedini dijalekti, a tek od 16. stoljeća započeo je proces standardizacije jezika. U tom razdoblju Nizozemska je stekla nezavisnost od španjolske monarhije i sedam samostalnih provincija udružilo se u zajedničku republiku. Uslijedio je ubrzani politički, gospodarski i kulturni razvoj ovih provincija, čiji su se stanovnici osjećali kao jedan narod, zbog čega je sve više rasla potreba za jedinstvenim zajedničkim jezikom. Središte pokreta za stvaranje zajedničkog jezika bila je provincija Holandija, zbog čega je holandski dijalekt izvršio snažan utjecaj na standardni jezik. Veliki utjecaj na standardizaciju jezika imao je prijevod Biblije na nizozemski 1637. godine, kao i prva nizozemska gramatika, objavljena 1584. godine. Sve do  17. st. engleska riječ dutch, koja sliči njemačkoj riječi deutsch, a mogla bi se prevesti kao „narodni jezik“, odnosila se na sva područja južno od Skandinavije gdje se govorilo germanskim jezikom.

Postoji više standardnih varijanata nizozemskog, zbog čega je klasificiran kao policentrični standardni jezik. Varijanta standardnog nizozemskog, koja se govori u belgijskoj regiji Flandriji, naziva se flamanskim jezikom. Iz nizozemskog se razvio jezik afrikaans, koji je jedan od službenih jezika u Južnoafričkoj Republici. Nizozemski je također službeni jezik Surinama i Nizozemskih Antila. Nizozemski jezik pripada zapadnogermanskim jezicima, a nastao je iz zapadne grane donjonjemačkog jezika kao takozvani staronizozemski, koji je dugo vremena bio jedan od njemačkih dijalekata. Period staronizozemskog jezika trajao je do otprilike 1150. godine. U razdoblju između 1150. i 1500. godine nizozemski se zbog utjecaja flamanskog, brabantskog i holandskog dijalekta počeo sve više razlikovati od njemačkog. U 16. stoljeću se nizozemski, zbog razvoja vlastitog književnog jezika, konačno odvojio od njemačkog. Oba jezika su ipak ostala usko povezana preko različitih donjonjemačkih i nizozemskih dijalekata. Osnovni nizozemski vokabular je u potpunosti germanskog porijekla. Nizozemski je također povezan i s engleskim (anglosaskim) i frizijskim jezikom. Sličnost između nizozemskog, engleskog i njemačkog jezika prikazuje sljedeća rečenica: Ik sta morgen om half zes op. Njemački prijevod ove rečenice glasi: Ich stehe morgen um halb sechs auf. U engleskom prijevodu vidljive su razlike u vokabularu i poretku riječi: Tomorrow I will get up at half past five. Nizozemski se pretežno govori u Nizozemskoj, flamanskom području Belgije, u Bruxellesu, kao i u francuskim i njemačkim pokrajinama koje graniče s Nizozemskom. Otprilike 25 milijuna ljudi služi se nizozemskim kao materinjim jezikom. Nizozemci svoju domovinu ponekad nazivaju i Holandija, ali to čine samo u određenim slučajevima, primjerice u razgovoru sa strancima, budući da se naziv Holandija jednostavnije izgovara; kada žele izraziti čežnju za nekim starim (boljim) vremenima ili kada navijaju za svoju nogometnu reprezentaciju. Oni koji uče nizozemski najviše problema imaju sa samim izgovorom, dok čitanje i pisanje nisu toliko zahtjevni. Riječi se ponekad izgovaraju potpuno drugačije nego kako su napisane, a i sam tonalitet riječi jako varira. Nizozemski radijski voditelj Tom Meyer jednom je prilikom izjavio, da nizozemski nije jezik, već bolest grla.

Poredak riječi u rečenici identičan je poretku u njemačkom: U glavnoj rečenici predikat je na drugom mjestu, dok je u zavisnoj rečenici predikat na zadnjem mjestu u rečenici. Česta je upotreba umanjenica. Sufiksi za tvorbu umanjenica su -je, -tje, -etje, -pje i -kje. Ne dodaju se samo imenicama, već i prilozima i prijedlozima. Pritom umanjenice ne služe samo za fizičko obilježavanje osoba, stvari ili pojava, već se koriste i za relativizaciju izjava te za ljepše i ljubaznije izražavanje. Umanjenice su kao i u njemačkom uvijek srednjeg roda. Najčešće se kod tvorbe umanjenica koristi sufiks -je (muisje – mišić, boekje – knjižica, huisje – kućica, dorpje – seoce), a čest je i sufiks -tje (autootje – autić, parapluutje – kišobrančić, deurtje – vratašca, lepeltje – žličica). Za razliku od njemačkog, nizozemske se imenice ne mijenjaju po padežima. Postoji puno riječi koje su teške za izgovor, jer su sastavljene od puno suglasnika (npr. angstschreuw ili slechtstschrijvend). Za razliku od njemačkog, na kraj riječi ili sloga nikada ne dolazi dvostruki suglasnik, kao primjerice u riječima man, vol en zat i vel, koje na njemačkom glase Mann, voll und satt i Fell.

Nizozemski jezik sadrži mnogo posuđenica iz francuskog jezika (npr. bagage – prtljaga, appartement – stan, jus d’orange – sok od naranče, paraplu – kišobran), a u novije vrijeme zamjetan je utjecaj engleskog jezika. Neki smatraju da engleske riječi i izrazi ugrožavaju nizozemski jezik te da bi engleski mogao u skoroj budućnosti istisnuti nizozemski iz upotrebe u znanstvenom i nastavnom području. U Amsterdamu se razvio specifičan žargon pod nazivom „bargoens“, koji sadrži puno riječi hebrejskog porijekla (npr. gabber – prijatelj, hachelen – jesti, mesjogge – lud).

Jedna od posebnosti nizozemskog jezika vidljiva je u nizozemskim prezimenima. Kada čujete ili vidite prezime koje počinje s rječju van, možete biti poprilično sigurni da se radi o osobi iz Nizozemske. Ovi dodaci prezimenima mogu biti prijedlozi (van, op, in …), članovi (de, het) ili kombinacija ove dvije vrste riječi. U Njemačkoj su primjerice ovakva prezimena rijetka i gotovo su uvijek pokazatelj plemićkog porijekla, dok u Nizozemskoj najčešće ne ukazuju na rodbinsku povezanost s plemstvom. Prezimena kao što su van Vliet, de Vries, de Jong, van Dijk, van der Vaart ili van den Broek ukazuju na određeno geografsko podrijetlo. Tako su primjerice pretci osoba koje se prezivaju Van den Berg ili Van den Heuvel potjecali iz brežuljkastih krajeva, a osoba s prezimenom de Vries ima frizijske korijene. Ovi dodaci prezimenima su često dio oznake zanimanja, kao u prezimenima De Bakker, De Ruijter i De Slagter. Gotovo jedna trećina nizozemskog stanovništva posjeduje takav dodatak prezimenu.

Uz Nizozemsku se vežu brojne predrasude i klišeji. Jedan od najraširenijih i najpopularnijih klišeja je da je to zemlja gdje cvjeta prodaja i konzumacija droge svih vrsta. Najčešće asocijacije vezane za Nizozemsku su vjetrenjače, klompe i tulipani. One su svakako pozitivne, jer se po njima Nizozemska izdvaja iz mase drugih zemalja, iako su pomalo pretjerane. Naime, Nizozemska je moderna i tehnološki visokorazvijena zemlja, koja je tijekom stoljeća donijela brojne zanimljive izume. U današnje vrijeme Nizozemska je jedan od predvodnika u području znanosti, mikroelektronike i nanotehnologije. Nizozemci su izumili pilanu pokretanu koljenastim vratilom, koja je bila temelj za razvoj nizozemske brodogradnje početkom 17. stoljeća. Fizičar i mehaničar Cornelius Drebbel izumio je također u 17. st. prvu podmornicu, koju je konstruirao za potrebe Engleske kraljevske mornarice. Fizičar, astronom i matematičar Christiaan Huygens, koji je bio suvremenik Isaaca Newtona, utemeljio je valnu teoriju svjetlosti i izumio sat s njihalom. Premda nije sam izumio mikroskop, Antoni van Leeuwenhoek se specijalizirao za izradu ovih uređaja. Pomoću njih je prvi promatrao bakterije i na taj način je postavio temelje za razvoj moderne stanične i mikrobiologije. Poznata multinacionalna kompanija Philips, osnovana u Eindhovenu 1891., bila je jedan od predvodnika na području elektroničke i audio opreme.

Na kraju slijedi mali pregled osnovnih nizozemskih izraza s njihovim prijevodima na njemački i engleski:

Goedemorgen

 

Guten Morgen

 

Good morning

 

Goedemiddag

 

Guten Tag

 

Good afternoon
Tot ziens

 

Auf Wiedersehen

 

Goodbye

 

Goedenacht

 

Gute Nacht

 

Good night

 

Alstublieft

 

Bitte

 

Please

 

 

Ik heet Michael.

 

Ich heiße Michael.

 

My name is Michael.

 

 

Spreekt u Engels/Frans/Duits?

 

Sprechen Sie Englisch/Französisch/Deutsch?

 

 

Do you speak English/French/German?

 

 

Dank u / Bedankt

 

Danke

 

Thank you

 

 

Hoe gaat het?

 

Wie geht es Ihnen?

 

How are you?

 

Hoe laat is het?

 

Wie spät ist es? What time is it?

 

 

Ukoliko Vam je potreban ovjereni ili neovjereni prijevod na nizozemski jezik ili na njemu srodne jezike, njemački i engleski, naši prevoditelji i sudski tumači stoje Vam na raspolaganju.

U Zagrebu nas možete posjetiti na adresi Martićeva 67, možete nas nazvati na br.: +385(0)91 612 6784, +385 (0)1 2018 053 ili nam poslati e-mail na: zagreb@orbitaprijevodi.com.

U Rijeci nas možete posjetiti na adresi Ćikovići 109, Kastav, kontaktirati nas na br: +385 (0)98 163 19 30, +385 (0)51 223 932 te nam poslati e-mail na: info@orbitaprijevodi.com.