Posts

Mitovi i stvarnost prevoditeljskog posla

/in /by
  • Prevođenje je samo prenošenje riječi iz jednog jezika u drugi

Ova izjava se može odnositi samo na kratke i jednoznačne riječi i rečenice, čije značenje nije vezano za određeni kontekst. U većini slučajeva prevoditelji i sudski tumači trebaju sadržaj i smisao teksta na stranom jeziku prevesti na odgovarajući način te trebaju uzeti u obzir ciljanu grupu, odnosno osobe kojima je prijevod namijenjen.

  • Za prevođenje su dostatni jedan univerzalni rječnik, jedan rječnik stručnih izraza i osobno računalo

Istina je da su dodatni alati (računalni programi i stručna literatura) neophodni, ali najjače oružje prevoditelja su njegove vještine koje je stekao obrazovanjem, dodatnim usavršavanjem i radnim iskustvom, poput temeljitog znanja jezika, izvrsne jezične pismenosti, poduzetničkog načina razmišljanja, poznavanja poslovnih procesa, znatiželje, istraživačkog duha, kritičkog razmišljanja. Rječnici, bilo tiskani ili online, prvenstveno služe kao referenca, pomoć u pronalasku odgovarajućeg prijevoda, no ponekad se pravi izraz ne može naći u rječniku. To je kao kad otvorimo ormar s hrpom odjeće i s razočaranjem konstatiramo da nemamo što obući. Ponekad je potrebno ići zaobilazno, koristiti sinonime ili riječi koje se odnose na traženi pojam, kako bi se došlo do cilja, odnosno do prijevoda koji obuhvaća specifični kontekst i komunikacijsku namjeru. Prevođenje zapravo započinje tamo gdje granice rječnika završavaju, a prevoditelj je taj koji se treba snaći u tom prostoru. Ponekad je pak potrebno biti poput astronauta u bestežinskom stanju, tj. osloboditi se vanjskih utjecaja i uobičajenih rješenja i osloniti se na vlastitu intuiciju i kreativnost.

Prevoditelj mora također poznavati kulturne i povijesne specifičnosti jezika na koji prevodi, budući da on nije samo jezični, već i kulturni posrednik. Tako će primjerice hrvatski frazem „Meni su to španska sela“ („španski“ je stari hrvatski pridjev čije se značenje zbog sve rjeđe upotrebe s vremenom zaboravilo, a odnosio se na župana, kneza, odnosno upravitelja vlastelinstva) prevoditelj za njemački prevesti kao „Das sind böhmische Dörfer für mich“ („böhmische Dörfer“ su sela u nekadašnjoj pokrajini Bohemiji koja su bila u sastavu Habsburške monarhije, a danas to područje pripada Češkoj), dok će prevoditelj za engleski taj frazem prevesti kao „It’s Greek to me!“ Prevoditelj za poljski bi mogao upotrijebiti izraz „siedzieć, jak na tureckim kazaniu“, što bi se moglo prevesti kao „sjediti kao na turskoj propovijedi“, a prevoditelj za slovački bi mogao odabrati izraz u značenju „govoriti kao Hotentot“. Ovaj frazem se koristi kada se želi istaknuti da je nešto nekome nepoznato i nerazumljivo. Google Translate će u ovom slučaju ponuditi doslovni prijevod u stilu „španskog sela“, odnosno prijevod koji nema baš puno smisla.

  • Završen prijevod je savršen i „nedodirljiv“

Prijevod teoretski nije nikad do kraja gotov, jer uvijek ima prostora za promjene i poboljšanja. Koliko god prevoditelj brusio i laštio svoj prijevod (prerađivao i korigirao), uvijek će naći neku sitnicu koju je mogao drukčije formulirati. Prevoditelji su po svojoj prirodi perfekcionisti i uvijek tragaju za još boljim jezičnim rješenjima. Također, ako se jedan te isti tekst da na prijevod trima različitim prevoditeljima, dobit će se tri različita prijevoda. Tako će primjerice troje prevoditelja za talijanski prevesti istu turističku brošuru s hrvatskog na talijanski koristeći drugačije riječi i izraze. Pritom će naravno sadržaj, smisao i kontekst polaznog teksta ostati sačuvani, pa će gotovi prijevodi biti poput tri različita odvojka koji vode u istu ulicu.

  • Prevoditelj medicinskih tekstova mora imati završen studij medicine

Neosporno je da je medicinski studij, odnosno znanje medicine prednost prilikom prevođenja medicinskih dokumenata, međutim u praksi je vrlo malo profesionalnih prevoditelja koji su ujedno i liječnici, budući da je medicinski posao jako zahtjevan i iziskuje maksimalnu posvećenost. Nešto drugačija situacija je s pravnicima, od kojih se značajan broj bavi prevođenjem ili su sudski tumači. Nažalost profesionalni prevoditelji su za razliku od liječnika i odvjetnika većinom slabije plaćeni te se njihov intelektualni rad i količina utrošenog vremena za istraživanje određene tematike ne cijene dovoljno.

  • Prevoditelji su specijalisti za sva područja

Kao što jedan okulist nije specijalist za područje kardiologije, ortopedije ili ginekologije, tako i prevoditelj ne može poznavati terminologiju iz svih područja prevođenja. Potrebno je puno vremena, truda i volje za usavršavanje u određenom području. Iz tog razloga su specijalizirani prevoditelji, primjerice za prevođenje tehničke dokumentacije, medicinske dokumentacije ili tekstova iz područja prirodnih znanosti više cijenjeni i traženi. Čak i kada je prevoditelj vrlo dobro upoznat s određenim područjem može se dogoditi da naiđe na neki pojam ili dio teksta za koji mu je potrebno dodatno pojašnjenje. Zbog toga je važna dobra suradnja između prevoditelja i klijenta, a u slučajevima kada se traži velika preciznost u prevođenju potrebno je prevoditelju osigurati svu dostupnu sekundarnu literaturu.

  • Tko se bavi pismenim prevođenjem automatski zna dobro usmeno prevoditi

Atletičar koji skače s motkom i onaj koji skače uvis imaju isti cilj: preskočiti preko letvice bez da ona padne, međutim tehnika kojom se pritom služe je drugačija. Analogno tome, iako i usmeno i pismeno prevođenje za cilj imaju prijevod teksta, odnosno govora s jednog jezika na drugi, usmeno prevođenje zahtjeva od prevoditelja drugačije vještine nego pismeno. Usmenog prevoditelja krase brzina, visoka koncentracija, snalažljivost, sposobnost razlučivanja bitnog od nebitnog, a njegova najvažnija zadaća je da što brže i jednostavnije prenese izgovorenu poruku na ciljani jezik. Pritom poneka greška u gramatici i poretku, naročito kod simultanog prevođenja, nije toliko bitna, a nekad se i ne zamjećuje. Pismeni prevoditelj treba više paziti na gramatiku, pravopis i stil, a obično ima puno više vremena na raspolaganju za provjeru izraza i istraživanje određene tematike, osim u slučajevima vrlo kratkih rokova za isporuku prijevoda. Stoga se neki pismeni prevoditelji uopće ne bave usmenim prevođenjem, a vrijedi i obratno. U engleskom i njemačkom jeziku razlika između pismenih i usmenih prevoditelja vidljiva je već u samom nazivu, dok je u hrvatskom jeziku za pobliže određivanje nužan odgovarajući pridjev. Pismeni prevoditelj za engleski jezik naziva se „translator“, dok se usmeni prevoditelj naziva „interpreter“. Pismeni prevoditelj za njemački jezik naziva se „Übersetzer“, a usmeni prevoditelj je „Dolmetscher“.

  • Strojno prevođenje će zamijeniti prevoditelje

Ne postoji prevoditelj koji se u svom radu ne služi barem jednim programom za prevođenje, oni su koristan pomoćni alat, međutim oni ne mogu potpuno zamijeniti prevoditelje. Posebno su korisne prijevodne memorije (Translation Memory), koje prevoditelji mogu sami uređivati i nadopunjavati. Pomoću prijevodnih memorija prevoditelj može pronaći spremljene već prevedene riječi, rečenice ili odlomke, čime se štedi vrijeme i zadržava koherentnost prijevoda, što je posebno važno kod stalnih klijenata. Prevoditelji moraju i grafički dotjerati svoje prijevode, tako da njihov izgled bude što vjerniji originalu, pazeći pritom na format i izgled stranica, a za to su neophodni različiti alati za uređivanje. Iz tog razloga prevoditelj mora posjedovati i visoku razinu informatičke pismenosti te se znati služiti različitim računalnim alatima.  Digitalizacija je u mnogim oblastima ljudima olakšala svakodnevne poslove, međutim ljudski faktor je još uvijek nezamjenjiv. Internet je koristan za pretraživanje određene stručne terminologije, traženje sinonima ili sličnih prevedenih izraza, no prevoditelj je taj koji mora prekontrolirati ispravnost prijevoda, odnosno obaviti završnu provjeru.

Dakle, iako je strojno prevođenje iz perspektive klijenta povoljnije, brže i lako dostupno, kod zahtjevnijih tekstova brzo se pokazuju njegovi nedostaci. Prevoditeljski programi nemaju osjećaj za strukturu i ritam rečenice, ne mogu raspoznati humor, ironiju ili sarkazam, ne mogu čitati između redaka. Oni ne uzimaju u obzir višeznačnost pojedinih izraza, slikovito izražavanje, jezične asocijacije i jezične osobitosti određenog prevoditeljskog područja. Daljnjim razvojem umjetne inteligencije morat će se uzeti u obzir i pitanje etičnosti automatiziranih prijevoda, budući da se računalnim algoritmima vrlo lako može manipulirati i dosada ne podliježu nikakvoj etičkoj kontroli. Sigurnost i etika su posebno važni u osjetljivim područjima kao što su pravo i medicina.

Kod ovjerenih prijevoda čiji sadržaj mora u potpunosti odgovarati originalu, prevoditeljski programi ne mogu dati potvrdu da su prijevodi sadržajno jednaki tekstu originala. Za to su zaduženi sudski tumači, a prevoditeljski programi im pritom samo olakšavaju i ubrzavaju posao. Posebna vrsta prevođenja koju ne može obavljati stroj je književno prevođenje, gdje prevoditelj osim dubinskog razumijevanja polaznog teksta mora odlučiti hoće li prevesti samo ono što stoji u tekstu ili će se dublje pozabaviti sadržajem samog teksta, odnosno u kojoj mjeri i kako će intervenirati u sadržaj originala. Književni prevoditelji su također i nositelji autorskih prava. Književno prevođenje je stilski vrlo zahtjevno, budući da je estetska komponenta jako bitna, a i sami prevoditelji bi trebali posjedovati umjetnički senzibilitet i literarni talent.

Dugogodišnji stavovi, uvjerenja i stereotipi teško se i sporo mijenjaju te ne koriste ni jednoj ni drugoj strani. Promišljanje i preispitivanje ustaljenih obrazaca nužno je za veće razumijevanje, uspješniju suradnju, a time se uz obostrano zadovoljstvo postižu i bolji rezultati.

Želite li iskušati i sami se uvjeriti u kvalitetu naših ovjerenih i neovjerenih prijevoda stojimo Vam na raspolaganju. Prevoditeljska agencija Orbita u svom prevoditeljskom timu ima iskusne prevoditelje i sudske tumače za engleski, njemački, talijanski, slovenski i ostale svjetske jezike.

 

U Zagrebu nas možete posjetiti na adresi Martićeva 67, možete nas nazvati na br.: +385(0)91 612 6784, +385 (0)1 2018 053 ili nam poslati e-mail na: zagreb@orbitaprijevodi.com.

U Rijeci nas možete posjetiti na adresi Ćikovići 109, Kastav, kontaktirati nas na br: +385 (0)98 163 19 30, +385 (0)51 223 932 te nam poslati e-mail na: info@orbitaprijevodi.com.

 

Planski jezici: U službi zajedničkog veličanstva

/in /by

Jezik je glavno i osnovno sredstvo komunikacije među ljudima. Razvijajući jezik, čovjek razvija svoju svijest kao i svijet oko sebe. Poznavanje i govorenje stranih jezika unapređuje osobni i društveni status pojedinca, daje veće mogućnosti za osobni i profesionalni razvoj, proširuje aspekte i horizonte, utječe na formiranje stavova i perspektiva te jača toleranciju i međusobno razumijevanje. Prilikom odluke o izboru stranog jezika, koji će se učiti, većinom se u obzir uzimaju koristi, koje će znanje tog stranog jezika donijeti, prvenstveno u ekonomskom i profesionalnom smislu, a nakon toga i u kulturnom te sociološkom. Manji broj ljudi odlučuje se na učenje stranog jezika radi „larpurlartizma“, odnosno jezika samog, čije je znanje samo po sebi nagrada. Mnogi ljudi danas žele naučiti strani jezik za tri tjedna ili tri mjeseca, što ukazuje na konzumeristički stav, koji je zahvatio sve pore našeg društva. Jezici se tako promatraju kao roba, koja se treba upotrijebiti u određenu svrhu i koja mora ispuniti određeni cilj. S druge strane, činjenica je da su jezici u službi ljudi te oni sami odlučuju kako će s njima postupati.

Čovjek je oduvijek bio svjestan benefita jezika i nastojao ih je usmjeriti u osobnu i zajedničku korist. Postojanje jednog jednostavnog i lako razumljivog jezika, koji ne bi bio „opterećen“ brojnim nepravilnostima, posebnostima i iznimkama u gramatici, izgovoru i vokabularu, davna je ljudska želja, čiji je krajnji cilj stvaranje boljeg svijeta, u kojem će ljudi, govoreći istim jezikom, biti kulturno i duhovno povezaniji. No, može li se to ostvariti pomoću tzv. umjetnog ili planskog jezika, koji je izgrađen na temelju logičkih principa i koji nastoji jezične „nesavršenosti“ svesti na najmanju moguću mjeru? Pobornici planskih jezika smatraju, da bi veća pravilnost i jasnoća takvih jezika mogla unaprijediti logičko i racionalno razmišljanje, što bi moglo doprinijeti boljem razumijevanju stvarnosti.  Jedni dakle smatraju da je korištenje jednog zajedničkog jezika nužno za daljnji razvoj i napredak čovječanstva, dok su drugi protiv toga te zagovaraju jezičnu raznolikost. Engleski je u današnje vrijeme takav zajednički jezik, neophodan za međusobno sporazumijevanje, no može li neki planski jezik biti dugoročno bolja opcija?

Planski jezik je jezični sustav stvoren na temelju određenih kriterija i predodžbi, a njegova svrha je jednostavnija i lakša komunikacija među ljudima na internacionalnoj razini. U svakodnevnom govoru koriste se još izrazi poput „umjetni jezici“, „univerzalni jezici“, „međunarodni pomoćni jezici“ i sl., međutim izraz „planski jezici“ prihvaćen je od strane stručnjaka te se koristi u stručnoj literaturi. Za lingviste planski i umjetni jezici nisu sinonimi, već su planski jezici podgrupa umjetnih jezika. Naime, pojam umjetnih jezika obuhvaća kako različite jezične sustave, koji se koriste u znanstvenom području, poput primjerice kemijskih formula, tako i programske jezike, koji se koriste na području informatičkih tehnologija. Osim toga, pojam umjetnih jezika djeluje odbojno i budi u ljudima negativne asocijacije.  U širem smislu bi se svi standardni jezici mogli promatrati kao planski jezici, budući da su vokabular, gramatika, pravopis i izgovor pojedinih standardnih jezika posebno normirani i kodificirani i na taj način se vrlo malo i sporo mijenjaju u odnosu na razgovorni jezik. Planski jezici mogu biti apriorni i aposteriorni. Aposteriorni planski jezici nastali su korištenjem jezičnih elemenata iz jednog ili više postojećih prirodnih jezika, dok apriorni planski jezici nisu zasnovani na već postojećim prirodnim jezicima, već je njihov jezični materijal proizvoljno oblikovan.

Krajem 19. st. došlo je do velikog napretka u razvoju planskih jezika. U tom razdoblju nastali su  brojni planski jezici, kao primjerice volapük, esperanto, ido, interlingua, occidental, latino sine flexione i drugi. Većina njih je bila kratkog vijeka, jedino se esperanto izdvojio i polučio određeni svjetski uspjeh. Neprestano se radi na razvoju i usavršavanju novih planskih jezika, a procjenjuje se da danas postoji preko tisuću takvih jezičnih projekata, od kojih velik broj ostane neobjavljen i nikad se ne razvije u pravi jezik. Idealan planski jezik bi trebao biti jednostavan za učenje, trebao bi posjedovati samo pravilne gramatičke oblike, pisanje i izgovor znakova bi se trebali poklapati, ne bi trebao sadržavati dijalektalne oblike, koji smanjuju razumljivost te bi trebao biti neutralan u odnosu na ostale jezike. Unatoč svojim prednostima, planski jezici trebaju prevladati određene društvene, političke i socijalne barijere, kako bi mogli biti općeprihvaćeni i priznati u svjetskim razmjerima. Jedna od takvih barijera je pitanje identiteta i pripadnosti. Većina ljudi je ponosna na vlastiti jezik, po kojemu se razlikuju od drugih te su s obzirom na to prirodni jezici u velikoj prednosti nad planskim jezicima. Neki smatraju, da bi planski jezik svojim širenjem izgubio svoju neutralnu funkciju te počeo ugrožavati prirodne jezike. Također, povećanje broja govornika planskog jezika moglo bi dovesti do njegovog rascjepljivanja u više dijalekata, čime bi opet izgubio jednu od svojih bitnih karakteristika.

Neki stručnjaci naprotiv navode, da bi planski jezik mogao olakšati učenje prirodnih jezika te da bi time mogao pridonijeti zaštiti višejezičnosti. Njegova primjena u institucijama Europske unije smanjila bi velike troškove pismenog i usmenog prevođenja na brojne europske jezike. Neki pak smatraju, da bi esperanto prilikom usmenog prevođenja mogao preuzeti ulogu posredničkog jezika, koju danas ima engleski jezik. Time bi se, uz smanjenje dominantnog utjecaja engleskog jezika, također smanjili prevoditeljski troškovi, ali i riješio problem pronalaska odgovarajućeg prevoditelja za određene jezične kombinacije. Primjerice, kod nedostatka prevoditelja za grčko-finsku jezičnu kombinaciju, sadržaj na grčkom ne bi bio direktno preveden na finski, već bi se prvo preveo na esperanto, a nakon toga bi ga prevoditelj za finski preveo s esperanta na finski. Danas je još teško zamisliti da bi uz sudske tumače za engleski, njemački, talijanski i ostale jezike mogao postojati i sudski tumač za esperanto, no možda to i nije nevjerojatan scenarij u nekoj bliskoj budućnosti.

Esperanto je najrašireniji planski jezik, koji je oblikovan na temelju slavenskog alfabeta, a sadrži vokabular iz romanskih jezika te aglutinativnu gramatiku. Tvorac esperanta je židovski oftalmolog Lazar Ludvig Zamenhof (1859.-1917.) Zamenhof je odrastao u multikulturalnoj i višejezičnoj sredini te je od najranije dobi sanjao o zajedničkom jeziku za sve ljude. Tečno je govorio ruski, njemački, poljski i jidiš, posjedovao je određena znanja latinskog, hebrejskog, francuskog, grčkog, engleskog i talijanskog, a pretpostavlja se da je poznavao i španjolski i litavski. Esperanto ima respektabilan broj govornika (otprilike 2 milijuna), a manjem broju govornika esperanto je čak materinji jezik. Uspješno se praktično primjenjuje kao umjetnički, stručni i znanstveni jezik. Govornici esperanta razvili su tako svoju vlastitu kulturu, koja obuhvaća pisanje tekstova i književnih djela na esperantu, kao i prevođenje djela s drugih jezika na esperanto, izdavanje novina i časopisa, održavanje priredbi, predstava, radijskih emisija te izvođenje nastave na esperantu na školama i fakultetima. Njihov cilj je da esperanto postane drugi jezik što većem broju ljudi, ne ugrožavajući pritom materinje, odnosno prve jezike. Dobar primjer širenja utjecaja esperanta je njemački grad Herzberg, koji od 2006. godine kao službeni dodatak imenu nosi naziv „grad esperanta“, budući da su se u njemu dugi niz godina održavali međunarodni susreti, kongresi i manifestacije esperantista. Brojna poznata književna djela prevedena su na esperanto, a nastavi li esperanto svoj kulturni razvoj, mogli bi osvanuti i prijevodi književnih djela s esperanta na engleski, njemački, talijanski i druge svjetske jezike.

Esperanto ima snažna kozmopolitska obilježja te se može promatrati kao globalna supkultura. Neki ipak dovode u pitanje njegovu ulogu univerzalnog svjetskog jezika za međusobno sporazumijevanje, budući da, favorizirajući europske jezike, odražava globalnu dominaciju zapadnjačke kulture. Planski jezici ido, occidental i interlingua prilagođeni su zapravo uskom društvenom sloju obrazovanih intelektualaca, što je između ostalog vidljivo i u naglašenom favoriziranju romanskih jezika kao superiornih jezika neophodnih za duhovni razvoj, što je u potpunoj proturječnosti s temeljnom idejom planskih jezika. Esperanto je tu fleksibilniji i prilagođeniji širem društvenom sloju. Za esperanto se najviše zanimaju oni ljudi, koji su i inače skloni učenju i proučavanju jezika, a mnogi su motivirani i humanističkim idejama bratstva i tolerancije među narodima. Ipak, te ideje se ne nalaze u samom jeziku, već u glavama ljudi, odnosno jezik samo odražava ideje njegovih govornika. Esperanto je donekle možda i nepotrebno opterećen ulogom „donositelja svjetskog mira“, koju on naravno ne može ispuniti. S druge strane, svoju komunikacijsku ulogu ispunjavao bi još uspješnije, uz snažniju političku i gospodarsku potporu.

Prevoditeljska agencija Orbita još uvijek ne nudi uslugu prijevoda na esperanto, ali nam se slobodno obratite, ako Vam je potreban prijevod na engleski, njemački, talijanski, slovenski ili bilo koji drugi prirodni jezik.

U Zagrebu nas možete posjetiti na adresi Martićeva 67, možete nas nazvati na br.: +385(0)91 612 6784, +385 (0)1 2018 053 ili nam poslati e-mail na: zagreb@orbitaprijevodi.com.

U Rijeci nas možete posjetiti na adresi Ćikovići 109, Kastav, kontaktirati nas na br: +385 (0)98 163 19 30, +385 (0)51 223 932 te nam poslati e-mail na: info@orbitaprijevodi.com.

 

Prevođenje medicinskih tekstova: Zahtjevna prevoditeljska utrka s preprekama

/in /by

Njemački liječnik i novinar Peter Bamm izjavio je, da ljudi zapravo imaju samo dvije želje: proživjeti što više godina i pritom ostati mladi. Osim mladosti, važno je i sačuvati dobro fizičko zdravlje, što je zbog današnjeg stresnog i ubrzanog načina života pravi izazov. Bolest može itekako otežati našu svakodnevicu i usmjeriti gotovu svu našu pažnju i energiju na izlječenje ili barem ublažavanje postojećeg stanja. U davna vremena ljudi su smatrali, da je bolest kazna bogova za njihovo loše i neposlušno ponašanje. Premda i danas postoje ljudi, koji vjeruju da je bolest svojevrsna kazna, pogled na uzroke bolesti značajno se izmijenio i još uvijek se mijenja, odnosno nadopunjuje novim medicinskim spoznajama. Na liječnike se oduvijek gledalo sa svojevrsnim strahopoštovanjem, jer imaju vrlo odgovornu i zahtjevnu zadaću spašavanja i unaprjeđivanja ljudskih života. Njihovo zanimanje je specifično i odvojeno od drugih zanimanja, jednako kao i jezik kojim se služe.

Prevođenje medicinske terminologije u različitim medicinskim dokumentima velik je izazov čak i za vrsne prevoditelje. Medicinski rječnik razvio se pod snažnim utjecajem latinskog i grčkog jezika, a u novije vrijeme sve je jači utjecaj engleskog jezika, pa tako kao i rječnik svakog stručnog područja obiluje riječima stranog porijekla. Podijeljena su mišljenja oko toga, da li je prevođenje medicinskih dokumenata bolje prepustiti liječnicima ili i prevoditelji, koji su dobro upućeni u medicinsku znanost mogu raditi kvalitetne medicinske prijevode. Većina liječnika je doduše poprilično zauzeta svojim poslom, da bi se bavili prevođenjem medicinskih dokumenata. S druge strane, usavršavanje prevoditelja na području medicinskih tekstova ne razlikuje se mnogo od usavršavanja na drugim područjima prevođenja.

Pacijentima koji žele započeti ili nastaviti liječenje u inozemstvu potreban je prijevod medicinske dokumentacije na željeni jezik. U Hrvatskoj se najčešće traže neovjereni i ovjereni prijevodi nalaza, povijesti bolesti, otpusnih pisama i sl. na engleski, njemački i talijanski jezik. Isto tako, žele li pacijenti liječenje započeto u nekoj stranoj zemlji nastaviti u Hrvatskoj, trebat će im prijevod medicinske dokumentacije sa stranog jezika. Najbolje je da dođu u agenciju Orbita, gdje prijevod medicinske dokumentacije obavljaju stručni prevoditelji u suradnji s liječnicima.

Budući da su latinski i grčki jezik duboko utkani u jezik i kulturu većine europskih zemalja, prijevod medicinskih tekstova je time donekle olakšan, premda svaki jezik ima svoje specifičnosti. Primjerice, engleski i njemački jezik pokazuju velike sličnosti u tvorbi pojedinih medicinskih termina, no prijevod tih termina na engleski jezik je vjerniji latinskom originalu, nego što je to slučaj kod prijevoda na njemački jezik. Naime, u njemačkom jeziku postoji „domaći“ naziv za većinu dijelova tijela i bolesti, odnosno postoji jezična alternativa za stručan izraz latinskog porijekla. Također, latinski izrazi prilagođavaju se njemačkom načinu pisanja, dok se u engleskom jeziku većinom u cijelosti preuzima latinski korijen određenog izraza. Veća odstupanja od originalnog latinskog korijena prilikom tvorbe medicinskih termina prisutna su kod talijanskog i španjolskog jezika.

Počeci medicinske znanosti sežu iz antičkih vremena, a ocem medicine smatra se grčki liječnik Hipokrat, čija je zakletva, nastala prije 2500 godina, temelj svim današnjim liječničkim prisegama i kodeksima. On je prvi u svom djelu Corpus Hippocraticum opisao nastanak bolesti, simptome, postavljanje dijagnoze, terapiju te procjenu oporavka, čime je postavio znanstvene temelje za buduću znanost o liječenju. Grčki jezik zadržao je svoj utjecaj na području medicine i u Rimskom Carstvu. Jedan od najpoznatijih grčkih liječnika, koji je djelovao u Rimu, bio je Galen. Medicinska djela na latinskom jeziku pisali su, između ostalih, Celzije i Plinije. Nakon propasti Rimskog Carstva, razvoj medicinske znanosti nastavio se nešto istočnije, na području islamskog kulturnog kruga, u sirijskim i perzijskim medicinskim školama. Najpoznatiji perzijski liječnik, koji se danas smatra „ocem rane moderne medicine” i „ocem kliničke farmakologije”, bio je poznat pod imenom Avicena. Tijekom 11.st. nastale su u Italiji i Španjolskoj prve prevoditeljske škole, u kojima su se arapski tekstovi prevodili na latinski. U tom razdoblju preuzeli su se i latinizirali mnogobrojni arapski i perzijski izrazi, poput primjerice riječi „alkohol“ i „eliksir“. U razdoblju prosvjetiteljstva preuzeti su i neki izrazi iz francuskog jezika, poput „drenaže“ i „pincete“.

Nakon 1950. godine u medicinsku terminologiju počelo je ulaziti sve više engleskih riječi, tako da se nove znanstvene spoznaje, otkrića, postupci i uređaji sve više označavaju engleskim izrazima, kao primjerice „bypass“, „pacemaker“ ili „AIDS“ (Acquired immune deficiency syndrome). Vodeći medicinski stručni časopisi objavljuju članke na engleskom jeziku, a na međunarodnim medicinskim kongresima koristi se uglavnom engleski jezik, neovisno o državama, u kojima se ti kongresi održavaju. Međutim, treba imati na umu, da je engleski jezik samo nadogradnja konstrukcije, koja stoji na čvrstim latinskim i grčkim temeljima i bez njih ne može funkcionirati.

Jedna od karakteristika medicinskih termina je njihova rjeđa uporaba u svakodnevnom govoru, odnosno oni uglavnom služe za sporazumijevanje između medicinskog osoblja. Neki izrazi mogu u razgovornom jeziku imati drugo značenje, od onoga kojeg imaju u specifičnom području struke. Tako primjerice riječi „kultura“ i „medij“ imaju u medicini točno određeno značenje, dok se u svakodnevnom govoru koriste u posve drugom kontekstu. Anatomski izrazi preuzeti su iz latinskog, dok su klinički izrazi, koji su vezani za patologiju, došli iz grčkog jezika. Prilikom oblikovanja novih medicinskih termina još uvijek se crpi iz nepresušnog i izražajno dubokog latinskog i grčkog lingvističkog vrela te na taj način nastaju precizni i međunarodno razumljivi stručni pojmovi, koji omogućavaju jasno i jednoznačno razumijevanje medicinskog sadržaja bilo gdje u svijetu.

Medicinski rječnik sastoji se od otprilike 200 000 stručnih izraza. Od tog broja se otprilike 10 000 izraza koristi za imenovanje dijelova tijela i organa, dok se za imenovanje različitih bolesti i bolesnih stanja upotrebljava oko 60 000 izraza. Svaki složeni termin može se rastaviti na sastavne dijelove, kojima se pridodaje određeno značenje i na temelju toga dolazi se do značenja cjelokupnog izraza. Premda je znanje klasičnog latinskog i grčkog jezika poželjno, ono ponekad može i odmoći, budući da medicina više ne uzima toliko u obzir pravila etimologije i tvorbe riječi, zbog čega se pravila latinskog i grčkog jezika često uopće ne primjenjuju. Poznavanje značenja pojedinih medicinskih termina svakako olakšava prevođenje, no za kvalitetan prijevod bitno  je i odrediti vrstu medicinskog teksta, njegovu svrhu, ciljnu grupu kojoj je namijenjen te samu jezičnu strukturu teksta. Struktura, dužina, sadržaj, stil i upotrjebljena terminologija ovise o vrsti medicinskog teksta. Tako se neće na isti način pristupiti prevođenju primjerice uputstava za korištenje lijekova, kliničkih priručnika, liječničkih nalaza, otpusnih pisama ili stručnih članaka u medicinskim časopisima.

Za dobar prijevod ključna je i dobra priprema, koja uključuje iščitavanje različitih paralelnih tekstova, ovisno o tematici prijevoda, što olakšava razumijevanje materije i pravilno prevođenje stručnih termina. Bilježenje nepoznatih izraza u vlastiti rječnik, odnosno stvaranje tzv. glosara, ubrzava sam proces prevođenja i olakšava nadogradnju i produbljivanje postojećeg znanja. Kao pomoć u prevođenju, prevoditelju stoje na raspolaganju različiti izvori, od stručnih medicinskih knjiga, priručnika do interneta. Pritom je ključan kriterij pouzdanost, uz istodobno što manji utrošak vremena, budući da medicinski prijevodi većinom moraju biti gotovi u određenom vremenskom roku. Budući da je medicina znanstvena grana koja se vrlo brzo razvija, prevoditelj bi također trebao neprestano istraživati novu građu, kako bi bio ukorak s novim spoznajama. Najbolja opcija za prevođenje medicinskih tekstova je zajednička suradnja prevoditelja, koji dobro poznaje medicinsku terminologiju i liječnika s dobrim poznavanjem ciljnog jezika. Ova opcija prevođenja medicinske dokumentacije primjenjuje se u agenciji Orbita, što rezultira vrlo kvalitetnim medicinskim prijevodima.

Prilikom prevođenja podataka vezanih za lijekove, prevoditelj se mora strogo držati propisanih smjernica, odnosno mora koristiti točno određenu terminologiju i frazeologiju. Uputstva za lijekove, etikete i podaci na pakiranju prevode se uz korištenje obrazaca Europske medicinske agencije, koji su dostupni na svim jezicima i mogu se preuzeti na web stranici Agencije. Za opisivanje nuspojava primjenjuje se stručna medicinska terminologija, koja je objedinjena u jedinstvenom rječniku, tzv. MedDRA, dok se za prevođenje načina primjene i doziranja lijekova prevoditelj treba služiti terminologijom, koju je propisalo Europsko ravnateljstvo za kakvoću lijekova. Veliku točnost zahtijevaju i prijevodi uputstava za medicinske uređaje, opremu, terapeutske proizvode i kirurška sredstva. Prevoditelj je odgovoran, da osigura prijevod, koji će biti potpuno istovjetan izvorniku, kako bi se uređaji mogli sigurno i odgovarajuće koristiti. Medicinski članci i publikacije, premda nemaju direktan utjecaj na zdravlje i stanje pacijenta, obiluju specijalnim vokabularom i kompleksnim sadržajem, koji je laicima teško razumljiv te od prevoditelja zahtijevaju veliko znanje i iskustvo u medicinskom prevođenju. Prevoditelji u agenciji Orbita se prilikom prevođenja zahtjevne medicinske terminologije uvijek konzultiraju s liječničkim kadrom, čime se osigurava vrlo visoka točnost prijevoda te pravilno razumijevanje i odgovarajuća upotreba stručnih termina.

Prevoditeljev stil mora biti objektivan, odmjeren, kratak, precizan i jasan, tako da sa što manje riječi prikaže određeni sadržaj. Prevoditeljeva kreativnost i jezična raznolikost ovdje ne dolaze puno do izražaja, budući da informacije moraju prije svega biti razumljive i jednoznačne. Za uspješan prijevod kako medicinskih, tako i tekstova bilo koje tematike, iznimno je važno uzeti u obzir i kulturni aspekt, odnosno kulturne specifičnosti, koje se odražavaju i u našem usmenom i pismenom izražavanju.

Agencija Orbita omogućit će Vam kvalitetne ovjerene i neovjerene prijevode Vaših medicinskih dokumenata. Na području medicinske tematike najviše posla imaju naši prevoditelji i sudski tumači za engleski, njemački, talijanski i slovenski, no u mogućnosti smo Vam osigurati medicinski prijevod na bilo koji jezik. Prilikom prevođenja medicinskih dokumenata, naši prevoditelji usko surađuju s liječnicima, odnosno naši medicinski prijevodi nastaju uspješnom sinergijom prevoditeljsko-liječničkog dua.

U Zagrebu nas možete posjetiti na adresi Martićeva 67, možete nas nazvati na br.: +385(0)91 612 6784, +385 (0)1 2018 053 ili nam poslati e-mail na: zagreb@orbitaprijevodi.com.

U Rijeci nas možete posjetiti na adresi Ćikovići 109, Kastav, kontaktirati nas na br: +385 (0)98 163 19 30, +385 (0)51 223 932 te nam poslati e-mail na: info@orbitaprijevodi.com.

PISMO: KRATKA POVIJEST OD ZAPADA DO ISTOKA

/in /by

Pisanje je sastavni dio bilo kojeg jezika i možda je upravo jedna od najcjenjenijih vještina koju su ljudi ikad razvili. Ako ste jezikoslovac, pisanje će biti sastavni dio vašeg rada, bilo da prevodite romane ili pišete bilješke koje ćete ponijeti sa sobom na tumačenje. Čak i ako se ne bavite jezikom kao stručnjak, pisanje sigurno i dalje igra veliku ulogu u vašem životu jer ipak, znanje pisma potrebno nam je u raznovrsnim prilikama; od sastavljanja popisa za shopping, pa do objavljivanja sadržaja na društvenim mrežama.

Pisanje, za razliku od govora za koji imamo urođenu predispoziciju, je vještina koju su ljudi sami morali steći. Smatra se da se govorni jezik razvio desetke tisuća godina prije pisane forme. S druge strane, dokazi o najranijim korijenima pisanja potječu iz oko 3000. g. pr. Kr., u Egiptu i Mezopotamiji, a odvojeno otprilike u isto vrijeme u Kini. Kao jedno od najranijih pisama, najpoznatije je klinasto pismo ili klinopis kojim su se služili drevni Sumerani. Klinastim pismom pisalo se po glinenim pločicama, a  otisci su imali oblik klina, po čemu je samo pismo i dobilo ime.

No možda će vas iznenaditi manje poznata činjenica o postojanju jednog ranijeg pra-pisma otkrivenog u našoj regiji – vinčanskih simbola. Naime, u Vinči kraj Beograda otkriveni su ostaci keramike i oruđa koji se pripisuju vinčanskoj kulturi, prapovijesnoj kulturi kasnog neolitika i ranog neolitika, od između 5300. i 4400. pr. Kr. koju je otkrio srbijanski arheolog Miloje Vasić 1908. godine.

Vinčanski simboli pronađeni su na fragmentima posuda i figura oko 5000 g. pr. Kr, te iako se mnogi povjesničari slažu kako ti simboli ne predstavljaju pismo u pravom smislu te riječi, ovi simboli ipak su bili važna preteča budućim sustavima pisanja na ovim prostorima.

Dakako, ako govorimo o pismima s naših prostora, ne možemo ne spomenuti glagoljicu i ćirilicu. Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. stoljeća. Autori ovog pisma su Ćiril i Metod, bizantski misionari koji su na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavili prilagođeno pismo i prevodili crkvene knjige.

Bašćanska ploča, jedan od najpoznatijih i najstariji starohrvatskih spomenika, pisana je upravo na glagoljici te predstavlja najvrjedniji spomenik rane hrvatske povijesti.

Ćirilica, s druge strane, je pismo koje je osmišljeno nakon glagoljice kako bi se Sveto Pismo približilo slavenskim narodima na balkanskom poluotoku. Naime, glagoljica je bila dosta složena, pa su učenici Ćirila i Metoda stvorili novo pismo koristeći grčki alfabet, dok su slova tipična za slavenske jezike i koja ne postoje u grčkom pismu ostala u izvornom obliku iz glagoljice. Glagoljica se u moderno vrijeme više ne koristi, no ćirilica se do dana današnjega zadržala u mnogim državama istočne Europe, te sjeverne i središnje Azije poput Rusije, Srbije i Kazahstana.

Najrasprostranjenije pismo danas zasigurno je latinica. Preteča latinice, ali i aramejskog pisma i grčkog alfabeta bila je fenička abeceda. Sustav je koristio simbole za predstavljanje suglasnika, a putujući trgovci koji su ga koristili za vođenje evidencije proširili su ga po Sredozemlju. Feničko se pak pismo razvilo iz staroegipatskih hijeroglifa, pisma koja se sastojalo od mješavine znakova koji su predstavljali glas ili slog te logograma, znakova koji su predstavljali po jednu riječ ili pojam.

Pričamo li o logogramima, neizbježno je okrenuti se k istoku i spomenuti kinesko pismo ili hànzì. Kinesko pismo smatra se najstarijim kontinuirano korištenim sustavom pisanja na svijetu. Postoji već oko 3000 godina, a zahvaljujući širokoj rasprostranjenoj uporabi u istočnoj Aziji, smatra se jednim od najučestalije korištenih pisama. Zbog povijesnog utjecaja Kine na Japan, kineski znakovi koriste se i u japanskom jeziku gdje se nazivaju kanji [kandži], a koriste se uz još dva slogotvorna pisma pod nazivom hiragana i katakana koja su se također razvila iz kineskog hànzìja. Ako mislite da je naučiti tri pisma zahtjevan posao, zaprepastit će vas činjenica da ako želite znati pročitati novine na japanskom, trebat će vam znanje od otprilike čak 2000 kanji znakova.

Za zapadnjake naviknute na sustave pisanja gdje broj znakova u pismu ne prelazi dvoznamenkasti broj, učenje istočnoazijskih jezika može predstavljati znatan pothvat, no ako pak želite naučiti korejski, možete odahnuti jer se Korejci koriste hangulom, odnosno, abecedno-slogotvornim pismom koje je po predaji 1446. načinio kralj Sejong [Sedžon] koje ima 51 znak koji se geometrijski slažu u slogotvorne cjeline.

Ako se kojim slučajem nađete u situaciji da Vam treba pomoć pri odgonetavanju značenja dokumenta pisanog Vama nerazumljivim pismom, nebitno radi li se o ćirilici, hangulu ili kanji znakovima, uvijek se možete obratiti našoj agenciji Orbita te ćemo Vam pomoći pronaći vrsne prevoditelje ili sudske tumače koji će Vam pružiti usluge prijevoda i transliteracije na željeni jezik i pismo.

Možete nas pronaći u Martićevoj 67 (Zagreb) ili nas kontaktirati na br.: +385(0)91 612 6784, +385 (0)1 2018 053, ili nam se javite na e-mail: zagreb@orbitaprijevodi.com.

Ured u Rijeci možete pronaći na adresi – Ćikovići 109, Kastav, a kontaktirati na br: +385 (0)98 163 19 30, +385 (0)51 223 932, e-mail: info@orbitaprijevodi.com.

MENU