Posts

Planski jezici: U službi zajedničkog veličanstva

Jezik je glavno i osnovno sredstvo komunikacije među ljudima. Razvijajući jezik, čovjek razvija svoju svijest kao i svijet oko sebe. Poznavanje i govorenje stranih jezika unapređuje osobni i društveni status pojedinca, daje veće mogućnosti za osobni i profesionalni razvoj, proširuje aspekte i horizonte, utječe na formiranje stavova i perspektiva te jača toleranciju i međusobno razumijevanje. Prilikom odluke o izboru stranog jezika, koji će se učiti, većinom se u obzir uzimaju koristi, koje će znanje tog stranog jezika donijeti, prvenstveno u ekonomskom i profesionalnom smislu, a nakon toga i u kulturnom te sociološkom. Manji broj ljudi odlučuje se na učenje stranog jezika radi „larpurlartizma“, odnosno jezika samog, čije je znanje samo po sebi nagrada. Mnogi ljudi danas žele naučiti strani jezik za tri tjedna ili tri mjeseca, što ukazuje na konzumeristički stav, koji je zahvatio sve pore našeg društva. Jezici se tako promatraju kao roba, koja se treba upotrijebiti u određenu svrhu i koja mora ispuniti određeni cilj. S druge strane, činjenica je da su jezici u službi ljudi te oni sami odlučuju kako će s njima postupati.

Čovjek je oduvijek bio svjestan benefita jezika i nastojao ih je usmjeriti u osobnu i zajedničku korist. Postojanje jednog jednostavnog i lako razumljivog jezika, koji ne bi bio „opterećen“ brojnim nepravilnostima, posebnostima i iznimkama u gramatici, izgovoru i vokabularu, davna je ljudska želja, čiji je krajnji cilj stvaranje boljeg svijeta, u kojem će ljudi, govoreći istim jezikom, biti kulturno i duhovno povezaniji. No, može li se to ostvariti pomoću tzv. umjetnog ili planskog jezika, koji je izgrađen na temelju logičkih principa i koji nastoji jezične „nesavršenosti“ svesti na najmanju moguću mjeru? Pobornici planskih jezika smatraju, da bi veća pravilnost i jasnoća takvih jezika mogla unaprijediti logičko i racionalno razmišljanje, što bi moglo doprinijeti boljem razumijevanju stvarnosti.  Jedni dakle smatraju da je korištenje jednog zajedničkog jezika nužno za daljnji razvoj i napredak čovječanstva, dok su drugi protiv toga te zagovaraju jezičnu raznolikost. Engleski je u današnje vrijeme takav zajednički jezik, neophodan za međusobno sporazumijevanje, no može li neki planski jezik biti dugoročno bolja opcija?

Planski jezik je jezični sustav stvoren na temelju određenih kriterija i predodžbi, a njegova svrha je jednostavnija i lakša komunikacija među ljudima na internacionalnoj razini. U svakodnevnom govoru koriste se još izrazi poput „umjetni jezici“, „univerzalni jezici“, „međunarodni pomoćni jezici“ i sl., međutim izraz „planski jezici“ prihvaćen je od strane stručnjaka te se koristi u stručnoj literaturi. Za lingviste planski i umjetni jezici nisu sinonimi, već su planski jezici podgrupa umjetnih jezika. Naime, pojam umjetnih jezika obuhvaća kako različite jezične sustave, koji se koriste u znanstvenom području, poput primjerice kemijskih formula, tako i programske jezike, koji se koriste na području informatičkih tehnologija. Osim toga, pojam umjetnih jezika djeluje odbojno i budi u ljudima negativne asocijacije.  U širem smislu bi se svi standardni jezici mogli promatrati kao planski jezici, budući da su vokabular, gramatika, pravopis i izgovor pojedinih standardnih jezika posebno normirani i kodificirani i na taj način se vrlo malo i sporo mijenjaju u odnosu na razgovorni jezik. Planski jezici mogu biti apriorni i aposteriorni. Aposteriorni planski jezici nastali su korištenjem jezičnih elemenata iz jednog ili više postojećih prirodnih jezika, dok apriorni planski jezici nisu zasnovani na već postojećim prirodnim jezicima, već je njihov jezični materijal proizvoljno oblikovan.

Krajem 19. st. došlo je do velikog napretka u razvoju planskih jezika. U tom razdoblju nastali su  brojni planski jezici, kao primjerice volapük, esperanto, ido, interlingua, occidental, latino sine flexione i drugi. Većina njih je bila kratkog vijeka, jedino se esperanto izdvojio i polučio određeni svjetski uspjeh. Neprestano se radi na razvoju i usavršavanju novih planskih jezika, a procjenjuje se da danas postoji preko tisuću takvih jezičnih projekata, od kojih velik broj ostane neobjavljen i nikad se ne razvije u pravi jezik. Idealan planski jezik bi trebao biti jednostavan za učenje, trebao bi posjedovati samo pravilne gramatičke oblike, pisanje i izgovor znakova bi se trebali poklapati, ne bi trebao sadržavati dijalektalne oblike, koji smanjuju razumljivost te bi trebao biti neutralan u odnosu na ostale jezike. Unatoč svojim prednostima, planski jezici trebaju prevladati određene društvene, političke i socijalne barijere, kako bi mogli biti općeprihvaćeni i priznati u svjetskim razmjerima. Jedna od takvih barijera je pitanje identiteta i pripadnosti. Većina ljudi je ponosna na vlastiti jezik, po kojemu se razlikuju od drugih te su s obzirom na to prirodni jezici u velikoj prednosti nad planskim jezicima. Neki smatraju, da bi planski jezik svojim širenjem izgubio svoju neutralnu funkciju te počeo ugrožavati prirodne jezike. Također, povećanje broja govornika planskog jezika moglo bi dovesti do njegovog rascjepljivanja u više dijalekata, čime bi opet izgubio jednu od svojih bitnih karakteristika.

Neki stručnjaci naprotiv navode, da bi planski jezik mogao olakšati učenje prirodnih jezika te da bi time mogao pridonijeti zaštiti višejezičnosti. Njegova primjena u institucijama Europske unije smanjila bi velike troškove pismenog i usmenog prevođenja na brojne europske jezike. Neki pak smatraju, da bi esperanto prilikom usmenog prevođenja mogao preuzeti ulogu posredničkog jezika, koju danas ima engleski jezik. Time bi se, uz smanjenje dominantnog utjecaja engleskog jezika, također smanjili prevoditeljski troškovi, ali i riješio problem pronalaska odgovarajućeg prevoditelja za određene jezične kombinacije. Primjerice, kod nedostatka prevoditelja za grčko-finsku jezičnu kombinaciju, sadržaj na grčkom ne bi bio direktno preveden na finski, već bi se prvo preveo na esperanto, a nakon toga bi ga prevoditelj za finski preveo s esperanta na finski. Danas je još teško zamisliti da bi uz sudske tumače za engleski, njemački, talijanski i ostale jezike mogao postojati i sudski tumač za esperanto, no možda to i nije nevjerojatan scenarij u nekoj bliskoj budućnosti.

Esperanto je najrašireniji planski jezik, koji je oblikovan na temelju slavenskog alfabeta, a sadrži vokabular iz romanskih jezika te aglutinativnu gramatiku. Tvorac esperanta je židovski oftalmolog Lazar Ludvig Zamenhof (1859.-1917.) Zamenhof je odrastao u multikulturalnoj i višejezičnoj sredini te je od najranije dobi sanjao o zajedničkom jeziku za sve ljude. Tečno je govorio ruski, njemački, poljski i jidiš, posjedovao je određena znanja latinskog, hebrejskog, francuskog, grčkog, engleskog i talijanskog, a pretpostavlja se da je poznavao i španjolski i litavski. Esperanto ima respektabilan broj govornika (otprilike 2 milijuna), a manjem broju govornika esperanto je čak materinji jezik. Uspješno se praktično primjenjuje kao umjetnički, stručni i znanstveni jezik. Govornici esperanta razvili su tako svoju vlastitu kulturu, koja obuhvaća pisanje tekstova i književnih djela na esperantu, kao i prevođenje djela s drugih jezika na esperanto, izdavanje novina i časopisa, održavanje priredbi, predstava, radijskih emisija te izvođenje nastave na esperantu na školama i fakultetima. Njihov cilj je da esperanto postane drugi jezik što većem broju ljudi, ne ugrožavajući pritom materinje, odnosno prve jezike. Dobar primjer širenja utjecaja esperanta je njemački grad Herzberg, koji od 2006. godine kao službeni dodatak imenu nosi naziv „grad esperanta“, budući da su se u njemu dugi niz godina održavali međunarodni susreti, kongresi i manifestacije esperantista. Brojna poznata književna djela prevedena su na esperanto, a nastavi li esperanto svoj kulturni razvoj, mogli bi osvanuti i prijevodi književnih djela s esperanta na engleski, njemački, talijanski i druge svjetske jezike.

Esperanto ima snažna kozmopolitska obilježja te se može promatrati kao globalna supkultura. Neki ipak dovode u pitanje njegovu ulogu univerzalnog svjetskog jezika za međusobno sporazumijevanje, budući da, favorizirajući europske jezike, odražava globalnu dominaciju zapadnjačke kulture. Planski jezici ido, occidental i interlingua prilagođeni su zapravo uskom društvenom sloju obrazovanih intelektualaca, što je između ostalog vidljivo i u naglašenom favoriziranju romanskih jezika kao superiornih jezika neophodnih za duhovni razvoj, što je u potpunoj proturječnosti s temeljnom idejom planskih jezika. Esperanto je tu fleksibilniji i prilagođeniji širem društvenom sloju. Za esperanto se najviše zanimaju oni ljudi, koji su i inače skloni učenju i proučavanju jezika, a mnogi su motivirani i humanističkim idejama bratstva i tolerancije među narodima. Ipak, te ideje se ne nalaze u samom jeziku, već u glavama ljudi, odnosno jezik samo odražava ideje njegovih govornika. Esperanto je donekle možda i nepotrebno opterećen ulogom „donositelja svjetskog mira“, koju on naravno ne može ispuniti. S druge strane, svoju komunikacijsku ulogu ispunjavao bi još uspješnije, uz snažniju političku i gospodarsku potporu.

Prevoditeljska agencija Orbita još uvijek ne nudi uslugu prijevoda na esperanto, ali nam se slobodno obratite, ako Vam je potreban prijevod na engleski, njemački, talijanski, slovenski ili bilo koji drugi prirodni jezik.

U Zagrebu nas možete posjetiti na adresi Martićeva 67, možete nas nazvati na br.: +385(0)91 612 6784, +385 (0)1 2018 053 ili nam poslati e-mail na: zagreb@orbitaprijevodi.com.

U Rijeci nas možete posjetiti na adresi Ćikovići 109, Kastav, kontaktirati nas na br: +385 (0)98 163 19 30, +385 (0)51 223 932 te nam poslati e-mail na: info@orbitaprijevodi.com.

 

Prevođenje medicinskih tekstova: Zahtjevna prevoditeljska utrka s preprekama

Njemački liječnik i novinar Peter Bamm izjavio je, da ljudi zapravo imaju samo dvije želje: proživjeti što više godina i pritom ostati mladi. Osim mladosti, važno je i sačuvati dobro fizičko zdravlje, što je zbog današnjeg stresnog i ubrzanog načina života pravi izazov. Bolest može itekako otežati našu svakodnevicu i usmjeriti gotovu svu našu pažnju i energiju na izlječenje ili barem ublažavanje postojećeg stanja. U davna vremena ljudi su smatrali, da je bolest kazna bogova za njihovo loše i neposlušno ponašanje. Premda i danas postoje ljudi, koji vjeruju da je bolest svojevrsna kazna, pogled na uzroke bolesti značajno se izmijenio i još uvijek se mijenja, odnosno nadopunjuje novim medicinskim spoznajama. Na liječnike se oduvijek gledalo sa svojevrsnim strahopoštovanjem, jer imaju vrlo odgovornu i zahtjevnu zadaću spašavanja i unaprjeđivanja ljudskih života. Njihovo zanimanje je specifično i odvojeno od drugih zanimanja, jednako kao i jezik kojim se služe.

Prevođenje medicinske terminologije u različitim medicinskim dokumentima velik je izazov čak i za vrsne prevoditelje. Medicinski rječnik razvio se pod snažnim utjecajem latinskog i grčkog jezika, a u novije vrijeme sve je jači utjecaj engleskog jezika, pa tako kao i rječnik svakog stručnog područja obiluje riječima stranog porijekla. Podijeljena su mišljenja oko toga, da li je prevođenje medicinskih dokumenata bolje prepustiti liječnicima ili i prevoditelji, koji su dobro upućeni u medicinsku znanost mogu raditi kvalitetne medicinske prijevode. Većina liječnika je doduše poprilično zauzeta svojim poslom, da bi se bavili prevođenjem medicinskih dokumenata. S druge strane, usavršavanje prevoditelja na području medicinskih tekstova ne razlikuje se mnogo od usavršavanja na drugim područjima prevođenja.

Pacijentima koji žele započeti ili nastaviti liječenje u inozemstvu potreban je prijevod medicinske dokumentacije na željeni jezik. U Hrvatskoj se najčešće traže neovjereni i ovjereni prijevodi nalaza, povijesti bolesti, otpusnih pisama i sl. na engleski, njemački i talijanski jezik. Isto tako, žele li pacijenti liječenje započeto u nekoj stranoj zemlji nastaviti u Hrvatskoj, trebat će im prijevod medicinske dokumentacije sa stranog jezika. Najbolje je da dođu u agenciju Orbita, gdje prijevod medicinske dokumentacije obavljaju stručni prevoditelji u suradnji s liječnicima.

Budući da su latinski i grčki jezik duboko utkani u jezik i kulturu većine europskih zemalja, prijevod medicinskih tekstova je time donekle olakšan, premda svaki jezik ima svoje specifičnosti. Primjerice, engleski i njemački jezik pokazuju velike sličnosti u tvorbi pojedinih medicinskih termina, no prijevod tih termina na engleski jezik je vjerniji latinskom originalu, nego što je to slučaj kod prijevoda na njemački jezik. Naime, u njemačkom jeziku postoji „domaći“ naziv za većinu dijelova tijela i bolesti, odnosno postoji jezična alternativa za stručan izraz latinskog porijekla. Također, latinski izrazi prilagođavaju se njemačkom načinu pisanja, dok se u engleskom jeziku većinom u cijelosti preuzima latinski korijen određenog izraza. Veća odstupanja od originalnog latinskog korijena prilikom tvorbe medicinskih termina prisutna su kod talijanskog i španjolskog jezika.

Počeci medicinske znanosti sežu iz antičkih vremena, a ocem medicine smatra se grčki liječnik Hipokrat, čija je zakletva, nastala prije 2500 godina, temelj svim današnjim liječničkim prisegama i kodeksima. On je prvi u svom djelu Corpus Hippocraticum opisao nastanak bolesti, simptome, postavljanje dijagnoze, terapiju te procjenu oporavka, čime je postavio znanstvene temelje za buduću znanost o liječenju. Grčki jezik zadržao je svoj utjecaj na području medicine i u Rimskom Carstvu. Jedan od najpoznatijih grčkih liječnika, koji je djelovao u Rimu, bio je Galen. Medicinska djela na latinskom jeziku pisali su, između ostalih, Celzije i Plinije. Nakon propasti Rimskog Carstva, razvoj medicinske znanosti nastavio se nešto istočnije, na području islamskog kulturnog kruga, u sirijskim i perzijskim medicinskim školama. Najpoznatiji perzijski liječnik, koji se danas smatra „ocem rane moderne medicine” i „ocem kliničke farmakologije”, bio je poznat pod imenom Avicena. Tijekom 11.st. nastale su u Italiji i Španjolskoj prve prevoditeljske škole, u kojima su se arapski tekstovi prevodili na latinski. U tom razdoblju preuzeli su se i latinizirali mnogobrojni arapski i perzijski izrazi, poput primjerice riječi „alkohol“ i „eliksir“. U razdoblju prosvjetiteljstva preuzeti su i neki izrazi iz francuskog jezika, poput „drenaže“ i „pincete“.

Nakon 1950. godine u medicinsku terminologiju počelo je ulaziti sve više engleskih riječi, tako da se nove znanstvene spoznaje, otkrića, postupci i uređaji sve više označavaju engleskim izrazima, kao primjerice „bypass“, „pacemaker“ ili „AIDS“ (Acquired immune deficiency syndrome). Vodeći medicinski stručni časopisi objavljuju članke na engleskom jeziku, a na međunarodnim medicinskim kongresima koristi se uglavnom engleski jezik, neovisno o državama, u kojima se ti kongresi održavaju. Međutim, treba imati na umu, da je engleski jezik samo nadogradnja konstrukcije, koja stoji na čvrstim latinskim i grčkim temeljima i bez njih ne može funkcionirati.

Jedna od karakteristika medicinskih termina je njihova rjeđa uporaba u svakodnevnom govoru, odnosno oni uglavnom služe za sporazumijevanje između medicinskog osoblja. Neki izrazi mogu u razgovornom jeziku imati drugo značenje, od onoga kojeg imaju u specifičnom području struke. Tako primjerice riječi „kultura“ i „medij“ imaju u medicini točno određeno značenje, dok se u svakodnevnom govoru koriste u posve drugom kontekstu. Anatomski izrazi preuzeti su iz latinskog, dok su klinički izrazi, koji su vezani za patologiju, došli iz grčkog jezika. Prilikom oblikovanja novih medicinskih termina još uvijek se crpi iz nepresušnog i izražajno dubokog latinskog i grčkog lingvističkog vrela te na taj način nastaju precizni i međunarodno razumljivi stručni pojmovi, koji omogućavaju jasno i jednoznačno razumijevanje medicinskog sadržaja bilo gdje u svijetu.

Medicinski rječnik sastoji se od otprilike 200 000 stručnih izraza. Od tog broja se otprilike 10 000 izraza koristi za imenovanje dijelova tijela i organa, dok se za imenovanje različitih bolesti i bolesnih stanja upotrebljava oko 60 000 izraza. Svaki složeni termin može se rastaviti na sastavne dijelove, kojima se pridodaje određeno značenje i na temelju toga dolazi se do značenja cjelokupnog izraza. Premda je znanje klasičnog latinskog i grčkog jezika poželjno, ono ponekad može i odmoći, budući da medicina više ne uzima toliko u obzir pravila etimologije i tvorbe riječi, zbog čega se pravila latinskog i grčkog jezika često uopće ne primjenjuju. Poznavanje značenja pojedinih medicinskih termina svakako olakšava prevođenje, no za kvalitetan prijevod bitno  je i odrediti vrstu medicinskog teksta, njegovu svrhu, ciljnu grupu kojoj je namijenjen te samu jezičnu strukturu teksta. Struktura, dužina, sadržaj, stil i upotrjebljena terminologija ovise o vrsti medicinskog teksta. Tako se neće na isti način pristupiti prevođenju primjerice uputstava za korištenje lijekova, kliničkih priručnika, liječničkih nalaza, otpusnih pisama ili stručnih članaka u medicinskim časopisima.

Za dobar prijevod ključna je i dobra priprema, koja uključuje iščitavanje različitih paralelnih tekstova, ovisno o tematici prijevoda, što olakšava razumijevanje materije i pravilno prevođenje stručnih termina. Bilježenje nepoznatih izraza u vlastiti rječnik, odnosno stvaranje tzv. glosara, ubrzava sam proces prevođenja i olakšava nadogradnju i produbljivanje postojećeg znanja. Kao pomoć u prevođenju, prevoditelju stoje na raspolaganju različiti izvori, od stručnih medicinskih knjiga, priručnika do interneta. Pritom je ključan kriterij pouzdanost, uz istodobno što manji utrošak vremena, budući da medicinski prijevodi većinom moraju biti gotovi u određenom vremenskom roku. Budući da je medicina znanstvena grana koja se vrlo brzo razvija, prevoditelj bi također trebao neprestano istraživati novu građu, kako bi bio ukorak s novim spoznajama. Najbolja opcija za prevođenje medicinskih tekstova je zajednička suradnja prevoditelja, koji dobro poznaje medicinsku terminologiju i liječnika s dobrim poznavanjem ciljnog jezika. Ova opcija prevođenja medicinske dokumentacije primjenjuje se u agenciji Orbita, što rezultira vrlo kvalitetnim medicinskim prijevodima.

Prilikom prevođenja podataka vezanih za lijekove, prevoditelj se mora strogo držati propisanih smjernica, odnosno mora koristiti točno određenu terminologiju i frazeologiju. Uputstva za lijekove, etikete i podaci na pakiranju prevode se uz korištenje obrazaca Europske medicinske agencije, koji su dostupni na svim jezicima i mogu se preuzeti na web stranici Agencije. Za opisivanje nuspojava primjenjuje se stručna medicinska terminologija, koja je objedinjena u jedinstvenom rječniku, tzv. MedDRA, dok se za prevođenje načina primjene i doziranja lijekova prevoditelj treba služiti terminologijom, koju je propisalo Europsko ravnateljstvo za kakvoću lijekova. Veliku točnost zahtijevaju i prijevodi uputstava za medicinske uređaje, opremu, terapeutske proizvode i kirurška sredstva. Prevoditelj je odgovoran, da osigura prijevod, koji će biti potpuno istovjetan izvorniku, kako bi se uređaji mogli sigurno i odgovarajuće koristiti. Medicinski članci i publikacije, premda nemaju direktan utjecaj na zdravlje i stanje pacijenta, obiluju specijalnim vokabularom i kompleksnim sadržajem, koji je laicima teško razumljiv te od prevoditelja zahtijevaju veliko znanje i iskustvo u medicinskom prevođenju. Prevoditelji u agenciji Orbita se prilikom prevođenja zahtjevne medicinske terminologije uvijek konzultiraju s liječničkim kadrom, čime se osigurava vrlo visoka točnost prijevoda te pravilno razumijevanje i odgovarajuća upotreba stručnih termina.

Prevoditeljev stil mora biti objektivan, odmjeren, kratak, precizan i jasan, tako da sa što manje riječi prikaže određeni sadržaj. Prevoditeljeva kreativnost i jezična raznolikost ovdje ne dolaze puno do izražaja, budući da informacije moraju prije svega biti razumljive i jednoznačne. Za uspješan prijevod kako medicinskih, tako i tekstova bilo koje tematike, iznimno je važno uzeti u obzir i kulturni aspekt, odnosno kulturne specifičnosti, koje se odražavaju i u našem usmenom i pismenom izražavanju.

Agencija Orbita omogućit će Vam kvalitetne ovjerene i neovjerene prijevode Vaših medicinskih dokumenata. Na području medicinske tematike najviše posla imaju naši prevoditelji i sudski tumači za engleski, njemački, talijanski i slovenski, no u mogućnosti smo Vam osigurati medicinski prijevod na bilo koji jezik. Prilikom prevođenja medicinskih dokumenata, naši prevoditelji usko surađuju s liječnicima, odnosno naši medicinski prijevodi nastaju uspješnom sinergijom prevoditeljsko-liječničkog dua.

U Zagrebu nas možete posjetiti na adresi Martićeva 67, možete nas nazvati na br.: +385(0)91 612 6784, +385 (0)1 2018 053 ili nam poslati e-mail na: zagreb@orbitaprijevodi.com.

U Rijeci nas možete posjetiti na adresi Ćikovići 109, Kastav, kontaktirati nas na br: +385 (0)98 163 19 30, +385 (0)51 223 932 te nam poslati e-mail na: info@orbitaprijevodi.com.

Usmeno prevođenje: definicija i vrste koje razlikujemo

Usmeno i pisano prevođenje dvije su usko povezane jezične discipline. Pa ipak, rijetko ih izvode isti ljudi. Razlike u vještinama, treningu, sposobnosti, pa čak i poznavanju jezika toliko su velike da malo ljudi može uspješno obavljati oboje na profesionalnoj razini.

Na površini, razlika između usmenog i pisanog prevođenja je samo razlika u mediju: jedno se vrši kroz govor, drugo kroz pisanje, no razlike u vještinama koje su potrebne za svaku djelatnost uvelike se razlikuju.

Ključne vještine svih prevoditelja su naravno sposobnost razumijevanja i izvornog jezika i kulture zemlje u kojoj se određeni jezik koristi i ciljnog jezika i kulture na koji se prevodi te vješto korištenje i snalaženje s rječnicima i ostalim referentnim materijalima, kako bi se značenje jasno i točno prevelo u ciljni jezik.

No ono što prevoditelju koji prevodi tekstove uvelike pomaže je činjenica da se u svakom trenutku može referirati na originalni tekst s kojeg prevodi. Usmeni tumač, s druge strane, nema tu pripomoć. Izuzev bilješki koje uspije na brzinu zapisati tijekom govora, usmeni tumač mora na licu mjesta ponuditi pravilni prijevod jer jednostavno nema vremena koristiti referentne materijale. U pisanom prevođenju, također, greške se uvijek mogu ispraviti naknadno ako ih prevoditelj zamijeti prilikom pregleda prijevoda, dok tumač, ako napravi pogrešku, nema drugog izbora nego prihvatiti svoj propust.

Kako postoje razlike između pisanog i usmenog prevođenja, tako postoje i razlike između različitih vrsta usmenog prevođenja. Razlikujemo tri glavne vrste usmenog prevođenja:

• simultano prevođenje
• konsekutivno prevođenje
• šaptano prevođenje (ili chuchotage)

Simultano prevođenje je vrsta konferencijskog prevođenja koje zahtjeva od tumača da paralelno obavlja nekoliko različitih aktivnosti (slušanje, analizu sadržaja, očekivanje onoga što još nije izrečeno, prijevod na ciljni jezik te govor). Zbog toga, simultano prevođenje zahtjeva visoku koncentraciju prevoditelja te veliko iskustvo i stručnu kompetenciju, tako da jedan prevoditelj može kvalitetno prevoditi najviše 30 do 40 minuta. U tom slučaju, za prevođenje s jednog stranog jezika, neophodno je angažirati najmanje 2 simultana prevoditelja koji se međusobno izmjenjuju tijekom prevođenja u odgovarajućim vremenskim razmacima. Glavna odlika simultanog prevođenja je konferencijska tehnika koja podrazumijeva zvučno izoliranu kabinu u kojoj sjedi prevoditelj te sluša govornika preko slušalica i istovremeno (simultano) reproducira izrečeni tekst putem mikrofona slušateljima koji simultani prijevod slušaju preko slušalica. Simultano prevođenje je stoga najprikladnije prilikom organizacije raznih konferencija, simpozija, diplomatskih sastanaka i sl.

Budući da simultano prevođenje zahtjeva korištenje tehničkih pomagala, ovakva vrsta tumačenja je relativno recentna pojava. Prva važna primjena simultanog prevođenja koja je i popularizirala ovu vrstu tumačenja je tako bila tijekom Nürnberškog procesa po završetku II. svjetskog rata. Naime, suđenje svim ratnim zločincima je zahtijevalo brzinu prevođenja koje konsekutivno prevođenje nije moglo pružiti, pa se francusko-engleski tumač po imenu Leon Dostert dosjetio iskoristiti tada najnovije IBM-ove uređaje koji su uključivali mikrofone i slušalice kako bi se omogućio brzi, simultani prijevod na četiri jezika za sve sudionike suđenja.

Konsekutivno prevođenje podrazumijeva prevođenje bez korištenja uređaja za simultano prevođenje, tj. prevoditelj prevodi tek kad izlagač završi izlaganje u cijelosti ili prevodi u kratkim odlomcima kod zahtjevnijih tema. Kod prevođenja dužih odlomaka, tumač se koristi tehnikom vođenja kratkih bilješki kao podrška pamćenju. Osnovna karakteristika konsekutivnog prevođenja je da ono mora biti dobro strukturirano i sažeto kako bi se slušatelje rasteretilo i skratilo vrijeme samog izlaganja. Konsekutivno prevođenje može biti unilateralno, tj. prevodi se samo u jednom smjeru, s jednog jezika na drugi, ili bilateralno, tj. prevođenje u oba smjera. Unilateralno prevođenje se uglavnom koristi kod prijevoda izlaganja ili predavanja, dok se bilateralno prevođenje koristi kod prevođenja razgovora, sastanaka ili intervjua kako bi se omogućila nesmetana komunikacija između ljudi. Konsekutivno prevođenje se također primjenjuje i kod svečanih prigoda, posjeta državnika, kulturnih događaja, filmskih premijera itd.

S obzirom da za konsekutivno prevođenje nije potrebna neka posebna tehnička oprema, povijest konsekutivnog prevođenja je puno dulja nego povijest simultanog prevođenja. Konsekutivno prevođenje obavljalo se tako već tijekom antike, te su profesionalni tumači bili česta pojava na dvorovima vladara poput egipatskih faraona. I na dalekom istoku, u Aziji, pronalazimo dokaze duge tradicije konsekutivnog prevođenja. U Koreji je tako za vrijeme dinastije Joseon [džoson] postojao posebni državni Ured za tumače za koji je radila posebna grupa obrazovanih ljudi pod imenom jungin [džangin] te su osim pružanja usluga tumačenja na kraljevskom dvoru podučavali i državne službenike stranim jezicima.

Šaptano prevođenje (chuchotage ili šušotaž, od francuske riječi chuchoter [šaptanje]) je oblik simultanog prevođenja, ali bez konferencijske tehnike. Pri šaptanom prevođenju, prevoditelj sjedi ili stoji iza maksimalno dvije osobe kojima potiho šapta izgovoreni tekst u njihove uši. Šaptano prevođenje se zbog velikog napora koristi samo pri kraćim prevođenjima jer kao i konferencijsko simultano prevođenje zahtjeva usredotočenost te obavljanje više aktivnosti odjednom (slušanje, prijevod i govor).

Zanimljiva činjenica je da iako se ova vrsta tumačenja naziva šaptano prevođenje, tumač koji obavlja ovakvu vrstu prevođenja ne mora nužno šaptati, već je ponekad dovoljan samo tihi govor. Ako se pitate koja je razlika između šaptanja i tihog govora ( jer ipak u svakodnevnom životu većina ljudi ove pojmove često koristi kao sinonime), lingvisti će Vam odgovoriti da je šaptanje bezvučni govor, tj. da se tijekom šaptanja koristimo bezvučnim suglasnicima umjesto sa zvučnima, npr. koristimo glas s umjesto z, dok je tihi govor isti kao i običan govor, a razlika je samo u glasnoći.

Zanimljivo je još nadodati da se za potrebe usmenog prevođena u Europskom parlamentu, koriste i još neke posebne, dodatne vrste prevođenja. Specijalne vrste tumačenja koji se navode su:

Valise, vrsta je simultanog prevođenja pomoću tehničkog uređaja, tzv. „kovčega”, sastavljenog od sustava slušalica priključenih na mikrofon te koje se koristi u prostorima u kojima nije moguće postaviti kabine za usmeno prevođenje.

Usmeno prevođenje Ad personam (IAP) je jedna vrlo nova usluga prevođenja koja se koristi specifično u EU institucijama. Ova vrsta tumačenja je zapravo spoj šaptanog i konsekutivnog prevođenja i koristi se na važnim sastancima gdje tumači zastupnicima šapću prijevod u uho, a kada je vrijeme da zastupnici govore, tumači prevode njihove riječi putem konsekutivnog prevođenja.

Usmeno prevođenje na daljinu, ili simultano prevođenje je vrsta tumačenja pri kojem se i prevoditelji i kabine nalaze izvan dvorane, a sustav zaslona im omogućuje pogled na cijelu dvoranu (razlikovati od sastanaka pomoću videokonferencije).

U slučaju da se nađete u situaciji gdje Vam je potreban tumač za usmeno prevođenje, slobodno se možete obratiti našoj agenciji Orbita gdje ćemo se potruditi da Vam omogućimo vrsnog i iskusnog tumača za bilo koji jezik i bilo koju vrstu prevođenja.

Naš ured u Zagrebu nalazi se u Martićevoj 67/2. kat, a kontaktirati nas možete na br.: +385(0)91 612 6784, +385 (0)1 2018 053, ili nam poslati e-mail na: zagreb@orbitaprijevodi.com.

Naš ured u Rijeci nalazi se na adresi – Ćikovići 109, Kastav, a tamo nas možete kontaktirati na br: +385 (0)98 163 19 30, +385 (0)51 223 932, ili e-mail: info@orbitaprijevodi.com.

PISMO: KRATKA POVIJEST OD ZAPADA DO ISTOKA

Pisanje je sastavni dio bilo kojeg jezika i možda je upravo jedna od najcjenjenijih vještina koju su ljudi ikad razvili. Ako ste jezikoslovac, pisanje će biti sastavni dio vašeg rada, bilo da prevodite romane ili pišete bilješke koje ćete ponijeti sa sobom na tumačenje. Čak i ako se ne bavite jezikom kao stručnjak, pisanje sigurno i dalje igra veliku ulogu u vašem životu jer ipak, znanje pisma potrebno nam je u raznovrsnim prilikama; od sastavljanja popisa za shopping, pa do objavljivanja sadržaja na društvenim mrežama.

Pisanje, za razliku od govora za koji imamo urođenu predispoziciju, je vještina koju su ljudi sami morali steći. Smatra se da se govorni jezik razvio desetke tisuća godina prije pisane forme. S druge strane, dokazi o najranijim korijenima pisanja potječu iz oko 3000. g. pr. Kr., u Egiptu i Mezopotamiji, a odvojeno otprilike u isto vrijeme u Kini. Kao jedno od najranijih pisama, najpoznatije je klinasto pismo ili klinopis kojim su se služili drevni Sumerani. Klinastim pismom pisalo se po glinenim pločicama, a  otisci su imali oblik klina, po čemu je samo pismo i dobilo ime.

No možda će vas iznenaditi manje poznata činjenica o postojanju jednog ranijeg pra-pisma otkrivenog u našoj regiji – vinčanskih simbola. Naime, u Vinči kraj Beograda otkriveni su ostaci keramike i oruđa koji se pripisuju vinčanskoj kulturi, prapovijesnoj kulturi kasnog neolitika i ranog neolitika, od između 5300. i 4400. pr. Kr. koju je otkrio srbijanski arheolog Miloje Vasić 1908. godine.

Vinčanski simboli pronađeni su na fragmentima posuda i figura oko 5000 g. pr. Kr, te iako se mnogi povjesničari slažu kako ti simboli ne predstavljaju pismo u pravom smislu te riječi, ovi simboli ipak su bili važna preteča budućim sustavima pisanja na ovim prostorima.

Dakako, ako govorimo o pismima s naših prostora, ne možemo ne spomenuti glagoljicu i ćirilicu. Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. stoljeća. Autori ovog pisma su Ćiril i Metod, bizantski misionari koji su na osnovi jezika makedonskih Slavena iz okolice Soluna sastavili prilagođeno pismo i prevodili crkvene knjige.

Bašćanska ploča, jedan od najpoznatijih i najstariji starohrvatskih spomenika, pisana je upravo na glagoljici te predstavlja najvrjedniji spomenik rane hrvatske povijesti.

Ćirilica, s druge strane, je pismo koje je osmišljeno nakon glagoljice kako bi se Sveto Pismo približilo slavenskim narodima na balkanskom poluotoku. Naime, glagoljica je bila dosta složena, pa su učenici Ćirila i Metoda stvorili novo pismo koristeći grčki alfabet, dok su slova tipična za slavenske jezike i koja ne postoje u grčkom pismu ostala u izvornom obliku iz glagoljice. Glagoljica se u moderno vrijeme više ne koristi, no ćirilica se do dana današnjega zadržala u mnogim državama istočne Europe, te sjeverne i središnje Azije poput Rusije, Srbije i Kazahstana.

Najrasprostranjenije pismo danas zasigurno je latinica. Preteča latinice, ali i aramejskog pisma i grčkog alfabeta bila je fenička abeceda. Sustav je koristio simbole za predstavljanje suglasnika, a putujući trgovci koji su ga koristili za vođenje evidencije proširili su ga po Sredozemlju. Feničko se pak pismo razvilo iz staroegipatskih hijeroglifa, pisma koja se sastojalo od mješavine znakova koji su predstavljali glas ili slog te logograma, znakova koji su predstavljali po jednu riječ ili pojam.

Pričamo li o logogramima, neizbježno je okrenuti se k istoku i spomenuti kinesko pismo ili hànzì. Kinesko pismo smatra se najstarijim kontinuirano korištenim sustavom pisanja na svijetu. Postoji već oko 3000 godina, a zahvaljujući širokoj rasprostranjenoj uporabi u istočnoj Aziji, smatra se jednim od najučestalije korištenih pisama. Zbog povijesnog utjecaja Kine na Japan, kineski znakovi koriste se i u japanskom jeziku gdje se nazivaju kanji [kandži], a koriste se uz još dva slogotvorna pisma pod nazivom hiragana i katakana koja su se također razvila iz kineskog hànzìja. Ako mislite da je naučiti tri pisma zahtjevan posao, zaprepastit će vas činjenica da ako želite znati pročitati novine na japanskom, trebat će vam znanje od otprilike čak 2000 kanji znakova.

Za zapadnjake naviknute na sustave pisanja gdje broj znakova u pismu ne prelazi dvoznamenkasti broj, učenje istočnoazijskih jezika može predstavljati znatan pothvat, no ako pak želite naučiti korejski, možete odahnuti jer se Korejci koriste hangulom, odnosno, abecedno-slogotvornim pismom koje je po predaji 1446. načinio kralj Sejong [Sedžon] koje ima 51 znak koji se geometrijski slažu u slogotvorne cjeline.

Ako se kojim slučajem nađete u situaciji da Vam treba pomoć pri odgonetavanju značenja dokumenta pisanog Vama nerazumljivim pismom, nebitno radi li se o ćirilici, hangulu ili kanji znakovima, uvijek se možete obratiti našoj agenciji Orbita te ćemo Vam pomoći pronaći vrsne prevoditelje ili sudske tumače koji će Vam pružiti usluge prijevoda i transliteracije na željeni jezik i pismo.

Možete nas pronaći u Martićevoj 67 (Zagreb) ili nas kontaktirati na br.: +385(0)91 612 6784, +385 (0)1 2018 053, ili nam se javite na e-mail: zagreb@orbitaprijevodi.com.

Ured u Rijeci možete pronaći na adresi – Ćikovići 109, Kastav, a kontaktirati na br: +385 (0)98 163 19 30, +385 (0)51 223 932, e-mail: info@orbitaprijevodi.com.